Kada je ljepota prirodnog osmijeha narušena oštećenim zubom ili ispun više nije prikladno rješenje, keramička ili porculanska krunica idealan je protetski nadomjestak. Upravo se keramičke zubne krunice smatraju zlatnim standardom u dentalnoj protetici u slučaju funkcionalnog ili estetskog oštećenja zuba.
Osim što stvara skladan osmijeh, ovakva protetika štiti zub od daljnjeg oštećenja i propadanja.
Cirkon-keramičke krunice novitet su u dentalnom svijetu. Cirkon-oxid odlikuje biokompatibilnost, ne izaziva alergije i ne iritira desni. Izvrsne je čvrstoće, a prednost ovog materijala je transparentnost koja omogućava prolazak svjetlosti kroz krunicu oponašajući time prirodni zub.
Budući da se mehanička otpornost postiže već s debljinom od 0,4 mm, potrebno je manje brusiti prirodni zub prije stavljanja krunice. Kod cirkon-krunica neće se nakon nekog vremena pojaviti takozvani „crni rub“ uzrokovan povlačenjem zubnog mesa jer krunica ne sadrži metal.
Slično je i sa staklokeramičkim krunicama koje potpuno zadovoljavaju estetske zahtjeve klijenta oponašajući, kao i cirkon-keramičke krunice, prirodna svojstva zuba.
Metal-keramičke krunice ističu se svojom čvrstoćom i konzistentnošću. I dok se staklokeramičke koriste u pokrivanju prednjih zuba, metal-keramičke krunice prikladne su za pokrivanje kutnjaka i pretkutnjaka. U izradi se najčešće koriste zlatne legure, legure paladija ili titana te legure s osnovom čelika kao što je nikal ili krom.
Sve se ove keramičke krunice koriste kako bi se nadomjestio oštećeni zub, kada je osim keramičke krunice, neophodno napraviti i nadogradnju zuba. Time se zapravo povezuje korijen zuba i krunica koja se postavlja na nadogradnju. Krunice je moguće ugraditi i u slučajevima kada je zub ispao ili je izvađen pa se ugrađuje dentalni implantat kao veza između čeljusti i keramičke krunice. U pojedinim se slučajevima mogu koristiti i zubni mostovi ‒ više krunica spojenih u jednu cjelinu.
Prije postavljanja krunice potreban je kompletan klinički pregled zuba. Nakon toga, zubi se, ako su načeti karijesom saniraju, tj. liječe. Potom se bruse kako bi se napravilo mjesta za krunice, uzima se otisak i počinje s izradom krunica. Pacijent dobiva privremenu krunicu ili privremene zube na nekoliko dana.
Ako je pacijent zadovoljan definitivnim radom, postupak se završava trajnim cementiranjem i poliranjem.
Koliko će keramička krunica trajati ovisi o oralnoj higijeni pacijenta. A uz dobru higijenu i brigu može trajati i do dvadeset godina.